Priziv

Published on 07/03,2012

      Prizvati letnje mirise, o boze kako je to tesko u ovom trenutku nemoci, kada si izbacen iz zivotnog stroja potpuno prepusten sebi i svom bolu. A zelje ima da se zivot krece u normalnom smeru, da se vek vekuje, ljubav izivi, mirisi proteklih godina povrate, a rane zacele-potpuno, da se i oziljci izgube, a i pomisao na prethobne turobne mesece nnestane. Jacinom volje, boreci se stalno sa svojom psihom, pokusavas da prevazidjes stanje postojece i dovedes sebe u koliko je to moguce ravan normalnog bitisanja. A snaga-sta je sa njom? da li je ima i koliko jos?... Mozda dovoljno da se zivot izivi u jednom, za coveka, dostojanstvenom toku.                                     

                                  U jutro cvrkut ptica

                                  secanja naviru,dan priziva proslost.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=178790

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Priziv