Tisina u noci
Kao zlatna strast u mimohodu ludom prolazi vecnost... i krv uzavrela prozima dusu. A niko ne zna da tu je nit koja povezuje bezbroj nedodirnutih snova. Tisina u noci ludoj, obuzeta zovom nedospelih misli, dolazi odnekud gde tacka sabijena u celinu odzvanja mir. Zubor ludosti u naletu bezrazumlja poziva na ponovnu igru. Put bez kraja u zamucenoj svesti odzvanja u usima leprsavih vibracija. A ruka klizi i prsti mili ko snovi neodsanjani prolaze pored i daju srcu da ponovo lupa u ritmu neodsvirane pesme, pesme ponovnog radjanja iznudjenih emocija. Muci me uzdah, a i zasto ne bi? Limun je sazreo u casi bola i sada je sladak k o pesma ptica na rascvetaloj krosnji jorgovana. Voleti vecito u snovima devojackim, ljubiti nezno sa ukusom badema, dodirivati vrhovima prstiju sazvezdja nedokuciva, a biti sam i vecito mlad sa dusom andjela.
Dohvati dusu, ubrizgaj strast ludu, neobuzdanu, dozvoli mislima da budu tu i negde, budi Slobodan i pevaj, neprestano pevaj odu radosti i ljubavi.