U rano jutro
U rano jutro miris nedozrelih misli. Istina boli na dohvat neostvarenih snova. Lebdeti prostranstvima nedokucivim, nepoznatim i ostaviti za sobom trag raskosnih ideja? Ludost je iznova biti tu i radovati se svakodnevici prolaznog zivota. A sta nas tera da borbu izvojevamo i ostanemo u stroju zaustavljenog koraka? Vene kroz koje proticene zelja, zelja zvana radost postojanja. Ne moj se osramotiti i ostati tu na ivici ispraznosti, podigni glavu i kreni tamo gde te zov divljine priziva i oprosti svima onima koji nisu slicni tebi, pa kreni, kreni i ne posustaj, jer kretanje je zivot, lepota, spoznaja... A ono sto ostaje iza, je iza i ne treba se na to vracati, treba ga apstrahovati, po mogucstvu zaboraviti koliko je moguce... Proslost je nesto sto ostaje negde gde je bar mozemo zakljucati, na kratko. Horizont na vidiku, svelost buducih vremena, novi, podareni zivot, radjanje novog, jos uvek ne ispitanog , provokativnog, izazovnog, krenimo put traganja i ostvarimo svoje snove,nove i ne dozvolimo da se mrak iz tunela tako skoro pojavi?
Na nebu lik buducih snova
opcinjenost priziva
radost se budi...