ILUZiJA
Mirisom neostvarenih snova
prekriven uzdah odlazi u noc.
A misli tuzne roje se oko ulicnih svetiljki. I nema kraja postojanju ljudske tuge. Koliko suza treba proliti da bi se lice napokon pretvorilo u sirok osmeh? Koliko nade, koliko molitve, koliko strpljenje i vere? A svetlost ceka? negde... Samo gde i kada?
Niz reku neobuzdanih misli
uveli list pognuo glavu.
I od kose njegove razuzdane ne moze se dokuciti cilj. A, da li ga uopste ima? Ili je to samo privid nerealnog bitisanja? Dilema? Koliko je vremena potrebno potrebno da se do resenja dodje? I da li je ono pravo i konacno?
Istina na nebu spoznaje
ozareno lice prekriva radost.
I dodje kraj mukama njegovim, a zelja zvana pretvori se u pesmu slavuja otpevanu u lugu ostvarenih iluzija.